Anatomija bilja mikroskopija




Дата канвертавання24.04.2016
Памер24.51 Kb.


SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

ŠUMARSKI FAKULTET

Zavod za šumarsku genetiku, dendrologiju i botaniku

Izv. prof. dr. sc. Josip Franjić


PRAKTIKUM IZ ŠUMARSKE BOTANIKE

ANATOMIJA BILJA - MIKROSKOPIJA
za studente Šumarskoga odsjeka

(samo za internu upotrebu)

Zagreb, 1998. godine



M I K R O S K O P
Mikroskop je instrument koji služi za promatranje predmeta nevidljivih ili jedva vidljivih prostim okom. S obzirom na energiju koju koriste, mikroskope dijelimo na:

  1. fotomikroskope (svjetlosne) - koji koriste svjetlosnu energiju

  2. elektromikroskope (elektronske i protonske) - koji koriste snop elektrona.

Mi ćemo se služiti isključivo fotomikroskopom ili svjetlosnim mikroskopom. On može služiti različitim ciljevima, a najčešće razlikujemo dva tipa:

  1. tehnički - može biti:

  • mineraloški

  • metaloški.

  1. biološki

Biološki mikroskop služi za promatranje bioloških preparata u botanici i zoologiji, a dijeli se na:

  • znanstveni - ako služi u znanstene svrhe (kompliciranije građe i osjetljiviji)

  • školski - ako služi za učenje (jednostavnije izrade i čvršći).

Prema vanjskom izgledu mikroskopi mogu biti različiti, ali su sastavljeni uglavnom od istih dijelova i rade na istom principu.

S obzirom na funkciju pojedinih dijelova razlikujemo:



  • mehaničke dijelove

  • optičke dijelove.

SASTAVNI DIJELOVI

  1. Mehanički

  2. Optički

Mehanički dijelovi služe da bi se optički dijelovi mogli postaviti u najpovoljnije odnose za povećanje slike sitnih predmeta.

Mehanički dijelovi (odozdo prema gore) su:

1. Podloga 5. Revolver

2. Stalak 6. Makro i mikro vijci

3. Stolić 7. Kardansko objesište

4. Tubus


  1. Podloga je donji dio, obično potkovastoga oblika, koji se s tri točke oslanja na plohu, što omogućuje da mikroskop i na neravnoj plohi ima čvrst i siguran položaj. Ravnina je naime određena s tri točke. Podloga je obično izrađena od lijevanoga željeza, pa je teška što povećava stabilnost mikroskopa.

  2. Stalak mikroskopa predstavlja dio koji povezuje tubus s podlogom. I on je masivan i doprinosi stabilnosti mikroskopa. Stalak je dio koji kod različitih mikroskopa može imati različit oblik. On je kod mikroskopa s ravnim tubusom pomoću zgloba pričvršćen za podlogu, da bi se gornji dio mikroskopa mogao pomicati i time dugotrajni rad učinio lakšim. Taj dio omogućuje podešavanje gornjega dijela mikroskopa s nagibom do 90. Budući da se na vježbama radi s tekučim medijima (voda i glicerol) rad s nagnutim stolićem nije u programu. U mikroskopa s kosim tubusom takvoga zgloba nema jer nije potreban. Iznad zgloba su dvije izbočine na kojima je pričvršćen stolić. Središnji dio stalka je izbočen prema van, kako bi se materijal potreban za mikroskopiranje (preparat) mogao staviti na stolić. Također taj utanjeni lučni dio služi kao ručka. Na gornjemu dijelu stalka pričvršćen je tubus. Ručka je jedino mjesto na mikroskopu koje se SMIJE PRIMATI rukom pri pomicanju i premještanju mikroskopa.

  3. Stolić je četvrtasta ili okrugla ploča na koju se stavlja preparat. Ona u svom središnjem dijelu ima okrugli otvor. Taj otvor služi da bi kroz njega mogao biti prosvjetljen preparat. Stolić je postavljen vodoravno u odnosu na optičku os mikroskopa. Kod mikroskopa s ravnim tubusom nalaze se na stoliću i držači preparata, koji drže preparat kad je stolić nagnut. Budući da se na vježbama koriste tekući mediji i da one traju relativno kratko držači preparata neće se koristiti. Osim toga savršeniji tipovi mikroskopa imaju mehanizam za pokretanje stolića u svim smjerovima (Kreuztisch).

  4. Tubus je metalna cijev duljine 160 mm (mehanička duljina), koja je s unutarnje strane crno obojena da ne se bi upile ”zalutale” zrake svjetlosti. Postoji i tzv. sastavljeni tubus koji ima mogućnost izvlačenja i na taj način se on može produljiti, što je nekada potrebno u mikroskopiji. Takvi tubusi imaju osim gornjeg vanjskog dijela još i dodatni dio vezan za okular. On je pomoću nazubljene ploče pričvršćen na gornjemu dijelu stalka, tako da se može pomicati gore-dolje. Tubus u gornjem dijelu ima ležište za okular, koji se po potrebi može mijenjati. Na donjemu dijelu tubusa je pričvršćen uređaj za mijenjanje objektiva, a zove se revolver. Tubus može stajati okomito ili pod oštrim kutom (najčešće pod 45).

  5. Revolver je okrugla ploča koja na sebi nosi objektive, a postavljena je u odnosu na tubus ekscentrično (pod 45) i njenim kretanjem mogu se objektivi po želji i vrlo lagano postavljati u optičku os mikroskopa. Da bismo znali kad se pojedini objektivi nalaze u optičkoj osi mikroskopa, postoji na revolveru jedan utor, a na tubusu opruga sa zupcem. Kada kod pomicanja revolvera uđe zubac u utor (pri radu škljocne) dobili smo željeno povećanje.

  6. MAKRO i mikro vijci služe za pomicanje tubusa u smjeru goredolje, a nalaze se najčešće na gornjem dijelu stalka. MAKRO (VELIKI) vijak služi za gruba pomicanja, a mikro (mali) vijak za fina (mikrometarska) pomicanja.

  7. Kardansko objesište se nalazi najčešće pričvršćeno na podlozi i nosi ogledalo, a služi da bi ogledalo bilo pokretljivo u svim smjerovima.



Optički dijelovi su različite leće i ogledala, a u novije vrijeme i prizme. Njihov je zadatak samo povećanje slike predmeta (objekta) promatranja. Optički dijelovi su:

  1. Okular 4. Ogledalo

  2. Objektiv 5. Prizma

  3. Kondenzor




  1. Okular je sustav leća, koji se nalazi bliže oku i u tubusu leži vlastitom težinom. Okulari se smještaju pojedinačno u gornji dio tubusa i oni povečavaju realnu sliku, koju daje objektiv.

  2. Objektiv je sustav leća koji se nalazi bliže predmetu (objektu), pomoću vijčanoga nareza uvrnut je u revolver.

  3. Kondenzor je sustav leća, koji služi da zrake svjetlosti primljene od ogledala zgusne u jedan snop. Prvi ga je pronašao Abbe pa se po njemu zove Abbe-ov kondenzor. S donje strane kondenzora postoji iris ili zaslon (blenda) koji služi za reguliranje količine svjetla. On ublažava prejaku i zasljepljujuće ovijetljenje.

  4. Ogledalo se nalazi ispod kondenzora pričvršćeno u kardanskome objesištu. Ono ima dvije strane i to jednu ravnu (plan) i jednu udubljenu (konkavnu) pa ga zovemo plan-konkavno zrcalo. Ravna strana služi za rad s prirodnim svjetlom (paralelni snop zraka), a udubljena za rad s umjetnim svjetlom (pramen zraka, točkasti izvor svjetla). Za uspjšan rad s umjetnim izvorom svjetlosti potrebno je da se izvor svjetlosti nalazi u središtu zakrivljenosti ogledala (žarište, fokus).

  5. Prizma je optički dio mikroskopa koji se nalazi u zglobnom dijelu tubusa mikroskopa s kosim tubusom. Služi da bi se zrake svjetlosti skrenule u naše oko pod kutom od 45.



R A D S M I K R O S K O P O M
TRAŽENJE SVJETLA

Svjetlo se traži tako da se mikroskop postavi na "malo povećanje" (okular i objektiv 10 - kraći okular i kraći objektiv). Zatim se tubus digne tako da objektiv bude oko 15 mm iznad stolića. Kad koristimo umjetni izvor svjetla namjesti se konkavno ogledalo. Blenda se potpuno otvori. Lijevim okom gledamo u okular, a s palčevima i kažiprstima obje ruke pomičemo ogledalo, tako dugo dok vidno polje ne bude jednolično osvjetljeno.


Preparat se sastoji od:

1. Predmetnice (stakalce debljine 1 mm)

2. Medija (voda ili glicerol)

3. Predmeta promatranja, i

4. Pokrovnice (stakalce debljine 0.1 mm)
Kada je predmet promatranja živi materijal onda je medij voda, inače je glicerol (on ne hlapi, ali prlja staklo). Ako je predmetnica deblja od 1 mm može se dogoditi da nam pri prijelazu na veliko povećanje veliki objektiv ne stane u optičku os mikroskopa. Kod izrade preparata koriste se čista stakla radi boljega uočavanja željenih predmeta. Zbog toga nakon svake upotrebe (ako se ne radi o trajnim preparatima) stakalca moramo očistiti (oprati u vodi i obrisati krpom).
OPTIČKA OS MIKROSKOPA

Optička os mikroskopa je zamišljena linija koja ide od izvora svjetla (vrijedi samo za svjetlosne mikroskope) do ogledala, te preko kondenzora, kroz preparat u objektiv i okular i na kraju u oko promatrača. Kod mikroskopa s kosim tubusom između objektiva i okulara ona prolazi i kroz prizmu gdje se lomi pod kutom od 45. Optičku os mikroskopa može se vrlo lagano prekinuti pomicanjem revolvera, tj. objektiva iz optičke osi, što je često uzrok nemogućnosti pronalaska slike u vidnom polju mikroskopa.

TRAŽENJE SLIKE

Slika se traži tako da se lijeva ruka stavi na MAKRO-vijak. Gledajući s desne strane spuštamo tubus polako na 2-3 mm iznad preparata. Tada lijevim okom gledamo u okular, a lijevom rukom okrećemo MAKRO-vijak polagano prema sebi (tubus se pomiče prema gore) tako dugo dok se ne pojavi slika. Kad se pojavi slika zatvorimo blendu toliko da se može ugodno gledati. Dobivenu sliku izoštrimo koliko je to moguće s MAKRO-vijkom, a potpuno s mikro-vijkom (koji ima ograničen hod). Ako smo tražeći sliku digli tubus više od 1 cm iznad preparata, a slika se nije pojavila, ne smijemo popravljati tj. MAKRO-vijak okretati od sebe, nego čitav postupak ponoviti od početka.


PRIJELAZ NA VELIKO POVEĆANJE

Na veliko povećanje prelazi se tako da se slika maksimalno izoštri pri malom povećanju. Tada se okrene revolver i veliki objektiv namjesti u optičku os. U vidnom polju odmah nam se pojavi slika, ali je mutna i tamna. Dodamo svjetlo otvaranjem blende i sliku izoštrimo mikro-vijkom. Kod rada s velikim povećanjem MAKRO-vijak se ne smije dirati.



Ako veliki objektiv ne može stati u optičku os već zapinje za staklo, tada je uzrok ili predebela predmetnica ili objektiv nije do kraja uvrnut u svoje ležište ili je slika s malim povećanjem izoštrena pri svom donjem rubu. Ukoliko nam se pri radu izgubi slika ne smijemo popravljati već čitav postupak MORAMO ponoviti od samoga početka.



База данных защищена авторским правом ©shkola.of.by 2016
звярнуцца да адміністрацыі

    Галоўная старонка